"Opija me taj miris starine koji se stalozen, debeo i opor siri iz zute knjige preda mnom. Da pusim i da je u biblioteci dozvoljeno pusiti, zapalio bih jednu i zagledao se mudro u daljinu poput Danila Kisa i izgledao tisucu puta mudriji, zreliji i tristo puta vise isprebijan zivotom nego ona nevinascad koja ne puse, pa eto, ni ne znaju sta je zivot. Ovako mi samo preostaje da se naslonim na ruke, ili mozda s hinjenom zamisljenoscu pogladim bradu, i pogledam kroz veliki prozor u sveto crnilo aprilske noci.
Htio ili ne htio, sjetim se djetinje radosti kojom sam prebirao po knjigama svjeze posudjenim iz malene gradske biblioteke, ljubopitljivosci celjadeta radnicke klase kojom bih zanovijetao roditeljima pitajuci o znacenjima nepoznatih rijeci (sta li je pobogu escajg?!) i ushicenosti dok bih letio na Mjesec sa Julesom Verne-om. Zasto jos uvijek moj um (ne-um) insistira na tome da je ono prije bilo bolje, i da je ono sto je proslo tako dragocjenije od onoga sto ce tek doci? Znam, jedno je sigurno kao kamen, a drugo nesigurno poput vode, ali opet , zasto mi treba to mucenje da vrijeme koje je iza mene posipam ruzama i svoju sadasnju tugu produbljujem uvecavajuci nestale srece, stvarne i nestvarne? Da pusim i da je u biblioteci dozvoljeno pusiti, snazno bih povukao dim i uzdahnuo jedva cujno (znajuci da su najnecujniji uzdasi ujedno i najtezi) i usmjerio svoje misli na drevnu knjigu preda mnom.
Mozda nikada ne bih znao da su pravi zlocinci zapravo i najvece kukavice, jer najveci zlocinci pale knjige, a samo oni kojima strah sapuce iz tamnih uglova medju vlaznim zidovima o stetnosti rijeci pisane neprijateljskom rukom se mogu drznuti da na kamaru naslazu hartije otezale od znanja i zrtvuju ih svojim demonima zablude. Kao kada je Torkemada palio u Granadi, kao kineski prvi car, kao Hitler… Palili su i ljude, ali tek kada se knjige zapale, mogli su biti sigurni da ce zatrti omrazenu herezu, ili nemilu misao. Nasi bogumili nama nisu niti jednu knjigu ostavili. Mozda palioci i nisu kukavice. Mozda su samo pragmatici. Nisu li onda sve kukavice, samo pragmatici?
Povucem umiruci dim zamisljene cigarete i zadavim je mucno u crnoj pepeljari. Osmjehnem se na sjecanje o tome kako sam kao dijete plakao kada sam pocijepao jednu stranicu knjige (Patuljak vam prica – Ahmet Hromadzic, plave korice) i nastavim citati o historiji i fantaziji u romanima Robert-a Graves-a. Mozda samo sanjari nisu kukavice."
http://bosanskimizantrop.blogger.ba/arhiva/2015/04/29/3835454
Napravio sam gresku. Ako je Andaluzija onda je bezpotrebno ubacivanje ovakvih i slicnih postova i ja ne vidim nikakvu vezu osim ako je ovaj navedeni post Vas post, pa ga reklamirate.
Minor-bmol, uvažavam kritiku i zahvaljujem se na istoj. Veza postoji, bit će vidljiva u narednim postovima.
Reklama ide za mladog blogera čiji je link bloga ispod teksta.